Kad se popnete na neko uzvišenje pored Sarajeva i pogledate grad, prvo će vam u oči pasti mnogobrojne visoke munare.

Za vrijeme turske vladavine, a i poslije, izgrađeno je puno džamija u Sarajevu. Iako je ovo multinacionalni grad, i jedan od dva grada u svijetu u kojem u stotinjak metara imate džamiju, katedralu, pravoslavnu crkvu i sinagogu, muslimani čine većinu.

Džamije su remek-djela starih neimara, ili danas arhitekata, koji se takmiče čija će džamija biti ljepša. Džamije su uvijek maksimalno osvijetljene, a obično ih krase grandiozni lusteri koji vise iz sredine velike kupole. Inače, krov gotovo svih džamija napravljen je upravo u obliku kupole. Zidovi su ukrašeni kaligrafskim natpisima. Sa munare se uči ezan (poziv na molitvu). Nekada ezan uči čovjek, a danas se često pušta snimak sa kasete.

U Sarajevu je najpoznatija Begova džamija, koju je Gazi Husrev-beg napravio još u 15. vijeku. Džamija je više puta renovirana, ali je zadržala prvobitni izgled. Pored nje je velika Sahat-kula, i to je slika koju ćete vidjeti na mnogim razglednicama Sarajeva.

Kada dođete u Sarajevo, neizbježno ćete u svakom dijelu grada čuti ezan pet puta dnevno. Bez zvuka ezana ovaj grad ne bi bio ono što jeste.

Jacek

"Pionirska dolina" je prije rata bila super zoo-park sa puno različitih vrsta životinja. Nažalost, kao i mnoge druge stvari, i Pionirska je u ratu pretrpjela gubitke... I što je najgore, ti gubici nisu bili samo materijalni, ginule su i životinje.

Nakon rata Pionirska je bila opustošen park, sa praznim kafezima, kostima poneke životinje, tužnim zaraslim parkovima (nekada punim cvijeća)... nemoguće je bilo zamisliti da je to jedno od najljepših i najpopularnijih izletišta u ovom gradu, gdje su mnogi iz moje generacije provodili nedjelje sa roditeljima...

Ipak, sad nove generacije ponovo imaju gdje otići. Zoo je sada obnovljen, ali ima više elemenata zabavnog nego zoo-parka. Tu je puno zanimljivih sadržaja za malu djecu. Između ostalog, i ona auta za sudaranje, koja uspiju zainteresovati i malo starije generacije...

Tu su parkovi sa klackalicama i ljuljama, puno cvijeća, i ono što je najbitnije - uvijek puno djece. Mislim da se Pionirskoj polahko vraća stari sjaj. Ponovo postaje važan dio djetinjstva sarajevskih klinaca i klinki.

Jacek

Parkova u Sarajevu ima, ali ne i previše. Zelene površine su veoma bitne za velike gradove, posebno ljeti. Nekada se ima osjećaj da ih svugdje ima više nego kod nas.

Što se tiče samog centra grada, imamo park kod "Svjetlosti", park kod Papagajke i ovaj Koševski park. Tu je još i nekoliko manjih parkova, ali ova tri su nekako najvažnija. Po meni je najljepši upravo Koševski park. Sastavljen je iz dva dijela, odnosno ulica ga je nekada davno podijelila na dva parka. Prvi, veći dio je ljepši, sa fontanom na samom ulazu. Drugi je također lijepo urađen i nalazi se prekoputa zgrade Predsjedništva.

Ljeti je park prelijepo mjesto za zaljubljene, pogotovo ako se pronađe mjesto u hladu. Tu je i puno igrališta za djecu, a park zimi postaje glavno mjesto u gradu za sankanje. Nekada i starije uhvati nostalgija, pa sjednu na sanke da se prisjete djetinjstva.

Rijetko se desi da ljeti, ali i zimi, park nije pun ljudi. Ja sam svoje djetinjstvo dobrim dijelom proveo baš u ovom parku i za njega me vežu lijepe uspomene. Sjećam se fudbalskih utakmica ljeti, i grudvanja prolaznika zimi.

Uglavnom, jedna od stvari koja me veže za ovaj grad jesu i njegovi parkovi. Pogotovo ovaj u kojem i danas provedem puno vremena.

Jacek

Ovaj park je jedan od malobrojnih u Sarajevu, i to ga čini samo još vrednijim za nas Sarajlije. Odnedavno nosi ime "Trg oslobođenja - Alija Izetbegović". Zimi vjerovatno mnogo ljudi izbjegava da prolazi ovim parkom zbog slavnih pločica kod "Svjetlosti" na kojim se, kad samo malo snijega napada, toliko kliže da se sigurno svako bar po jednom tu pošteno razvalio. Ali dobro, kako zime u Sarajevu prolaze, tako čovjek sve bolje usavršava umijeće hodanja pored "Svjetlosti". Ipak to nimalo ne šteti ljepoti parka zimi: bijele grane i ono malo trave što viri ispod snijega super izgledaju.

A "kada prođe zima i dođe lijepi maj", to je već potpuno druga priča o parku kod "Svjetlosti"... U bilo koje doba dana, kada tuda prođete, uvijek ima mnogo zaljubljenih, djece, staraca što igraju šah, neizostavnih Cigana, ljudi što eto samo onako sjede, pričaju i nahrane pokojeg goluba...
Uglavnom, park je pun ljudi. Tu su se mnoge ljubavi rodile, a sigurno i završile... Ljeti su tu, naravno, i bašte, pa kad sunce upekne, zavališ se u baštu kod "Ekonomije" i uživaš... Sve na jednom mjestu, i još u centru grada, gdje ti može biti bolje!?

Sve u svemu, volim ovaj park, kao i svi ostali. Na drugačiji je način svima nama poseban taj park kod "Svjetlosti"!

Ase

Drago mi je što mogu obavijestiti sve čitaoce ovog bloga da opet nastavljamo sa objavljivanjem tekstova vezanih za voljeno Sarajevo. Naime, od sada ćete moći čitati par tekstova sedmično, koji će nastaviti sa objavljivanjem hronološki, od uvoda da kraja knjige. Svaki post će sadržavati i galeriju slika vezanih za tu temu, čime će blog biti bogatiji sadržajem.

Emx