"Pionirska dolina" je prije rata bila super zoo-park sa puno različitih vrsta životinja. Nažalost, kao i mnoge druge stvari, i Pionirska je u ratu pretrpjela gubitke... I što je najgore, ti gubici nisu bili samo materijalni, ginule su i životinje.

Nakon rata Pionirska je bila opustošen park, sa praznim kafezima, kostima poneke životinje, tužnim zaraslim parkovima (nekada punim cvijeća)... nemoguće je bilo zamisliti da je to jedno od najljepših i najpopularnijih izletišta u ovom gradu, gdje su mnogi iz moje generacije provodili nedjelje sa roditeljima...

Ipak, sad nove generacije ponovo imaju gdje otići. Zoo je sada obnovljen, ali ima više elemenata zabavnog nego zoo-parka. Tu je puno zanimljivih sadržaja za malu djecu. Između ostalog, i ona auta za sudaranje, koja uspiju zainteresovati i malo starije generacije...

Tu su parkovi sa klackalicama i ljuljama, puno cvijeća, i ono što je najbitnije - uvijek puno djece. Mislim da se Pionirskoj polahko vraća stari sjaj. Ponovo postaje važan dio djetinjstva sarajevskih klinaca i klinki.

Jacek

Parkova u Sarajevu ima, ali ne i previše. Zelene površine su veoma bitne za velike gradove, posebno ljeti. Nekada se ima osjećaj da ih svugdje ima više nego kod nas.

Što se tiče samog centra grada, imamo park kod "Svjetlosti", park kod Papagajke i ovaj Koševski park. Tu je još i nekoliko manjih parkova, ali ova tri su nekako najvažnija. Po meni je najljepši upravo Koševski park. Sastavljen je iz dva dijela, odnosno ulica ga je nekada davno podijelila na dva parka. Prvi, veći dio je ljepši, sa fontanom na samom ulazu. Drugi je također lijepo urađen i nalazi se prekoputa zgrade Predsjedništva.

Ljeti je park prelijepo mjesto za zaljubljene, pogotovo ako se pronađe mjesto u hladu. Tu je i puno igrališta za djecu, a park zimi postaje glavno mjesto u gradu za sankanje. Nekada i starije uhvati nostalgija, pa sjednu na sanke da se prisjete djetinjstva.

Rijetko se desi da ljeti, ali i zimi, park nije pun ljudi. Ja sam svoje djetinjstvo dobrim dijelom proveo baš u ovom parku i za njega me vežu lijepe uspomene. Sjećam se fudbalskih utakmica ljeti, i grudvanja prolaznika zimi.

Uglavnom, jedna od stvari koja me veže za ovaj grad jesu i njegovi parkovi. Pogotovo ovaj u kojem i danas provedem puno vremena.

Jacek

Ovaj park je jedan od malobrojnih u Sarajevu, i to ga čini samo još vrednijim za nas Sarajlije. Odnedavno nosi ime "Trg oslobođenja - Alija Izetbegović". Zimi vjerovatno mnogo ljudi izbjegava da prolazi ovim parkom zbog slavnih pločica kod "Svjetlosti" na kojim se, kad samo malo snijega napada, toliko kliže da se sigurno svako bar po jednom tu pošteno razvalio. Ali dobro, kako zime u Sarajevu prolaze, tako čovjek sve bolje usavršava umijeće hodanja pored "Svjetlosti". Ipak to nimalo ne šteti ljepoti parka zimi: bijele grane i ono malo trave što viri ispod snijega super izgledaju.

A "kada prođe zima i dođe lijepi maj", to je već potpuno druga priča o parku kod "Svjetlosti"... U bilo koje doba dana, kada tuda prođete, uvijek ima mnogo zaljubljenih, djece, staraca što igraju šah, neizostavnih Cigana, ljudi što eto samo onako sjede, pričaju i nahrane pokojeg goluba...
Uglavnom, park je pun ljudi. Tu su se mnoge ljubavi rodile, a sigurno i završile... Ljeti su tu, naravno, i bašte, pa kad sunce upekne, zavališ se u baštu kod "Ekonomije" i uživaš... Sve na jednom mjestu, i još u centru grada, gdje ti može biti bolje!?

Sve u svemu, volim ovaj park, kao i svi ostali. Na drugačiji je način svima nama poseban taj park kod "Svjetlosti"!

Ase

Drago mi je što mogu obavijestiti sve čitaoce ovog bloga da opet nastavljamo sa objavljivanjem tekstova vezanih za voljeno Sarajevo. Naime, od sada ćete moći čitati par tekstova sedmično, koji će nastaviti sa objavljivanjem hronološki, od uvoda da kraja knjige. Svaki post će sadržavati i galeriju slika vezanih za tu temu, čime će blog biti bogatiji sadržajem.

Emx

U Sarajevu postoji nekoliko tradicionalnih izletišta, a mi ćemo pisati o Vrelu Bosne, Baricama i Skakavcu. Za svaki praznik ova izletišta su puna ljudi, neki roštiljaju, igraju se, a neki se na Vrelu Bosne čak i okupaju.

Na Vrelu Bosne je posebno poznata aleja koja vodi do samog vrela, a za poseban ugođaj tu su fijakeri koje definitivno vrijedi probati. Na vrelu se možete napiti bistre ledene vode iz rijeke Bosne, a tu su i labudovi koje ćete uz malo sreće uspjeti nahraniti iz ruke.

Barice se nalaze blizu centra grada, i predstavljaju divno mjesto za sve ljubitelje prirode. Na Baricama je uvijek mirno, bez saobraćaja, uz mnogo zelenila i prelijep pogled na grad. Sličan ugođaj može se pronaći i na Skakavcu. Tu se nalazi 98 metara visok vodopad. Slika koju vidite na Skakavcu zaista je fantastična, a vodopad je drugi po veličini u Evropi. I ovo izletište se nalazi nedaleko od centra grada i zbog prelijepog pejzaža predstavlja pravu atrakciju. Skakavac je poznat i po velikom broju endemskih vrsta bilja.

Nažalost, ne može sve biti tako super. Neki čudni ljudi, koji tamo odlaze na izlete, iza sebe ostavljaju hrpe smeća i nije ih briga što uništavaju najljepš a mjesta u Sarajevu. Sreća pa se drugi opet trude i redovno održavaju ova izletiš ta... Možda bi ti "čudni ljudi" trebali imati malo osnovne kulture pa svoje smeće nositi sa sobom. Ova mjesta su tu, ne samo za nas već i za generacije koje dolaze.

Ase i Jacek